1. Metod istraživanja Biblije
Srce hrišćanske religije je sposobnost da menja ljude. Ona je srce Biblije i tajna njene sile. Kad bi ljudi njenu poruku uneli u svoj život s jednostavnom verom, osetili bi istu silu koja je od Valdenžana načinila heroje i od kanibala s Južnog mora pitome i gostoljubive stanodavce turistima.
Otvorimo onda Bibliju da vidimo šta je to što menja ljude. Isus je rekao vrlo jednostavno: „I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.“ Jovan 8,32. Istina je ona sila koja menja ljude. Istina to čini!
Ali šta je istina? Setite se samo dramatičnog trenutka kada je Pilat stajao pred Isusom i postavio pitanje: „Šta je istina?“ Nije imao vremena da sačeka odgovor, jer ga možda nije ni očekivao od jednog Jevrejina. Ali Isus je odgovorio na to pitanje jednom drugom prilikom sa samo četiri reči: „Reč je Tvoja istina.“ Jovan 17,17.
Možda će neko reći: „Ja želim da znam istinu. Uvek sam tražio istinu. Ali, čuo sam toliko njih koji tvrde da imaju istinu; pa ipak, svi se razilaze u svojim pogledima. Ja sam zbunjen. Kako običan čovek može da sazna istinu?“
Neko drugi može da doda: „Ja znam kako treba da čitam stručnu literaturu i da pronađem što me interesuje Ali u studiranju Biblije sam početnik. Jedanput-dvaput sam je već počeo čitati. Ali kad dođem do Levitske knjige, ja zapnem. Kako da čitam Bibliju da bih našao istinu?“
Često svi mi gledamo jednu istu stvar, ali iz različitih uglova. Svako vidi samo jednu stranu, i stvar izgleda svakome različito. Pa ipak, mi svi gledamo istu stvar, iako je vidimo svaki drukčijim očima. Ko može kazati da drugi nije u pravu?
Ovom ilustracijom možemo objasniti zašto neko kaže da čitati Bibliju znači samo gubljenje vremena. Mi svi vidimo drukčije, kažu oni. Ko se može osloniti na njene stranice? Ko može znati da li ona sadrži božanska otkrivenja ili samo različita mišljenja nekih ljudi?
Ali, znate li da Biblija sama govori o načinu rešavanja tog problema? Jeste li već čuli o tome? Ona kaže: „Koga će učiti mudrosti, i koga će uputiti da razume nauku ?... Zapovest po zapovest, zapovest po zapovest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovde malo, onde malo davaše se.“ Isaija 28,9.10.
To je od Boga određeni metod za proučavanje Biblije. Ako hoćemo da otkrijemo istinu bilo o kom predmetu, onda treba da skupimo sve što su biblijski pisci kazali o njemu. Pravilo po pravilo. Liniju po liniju. Ovde malo, onde malo.
Na primer, krštenje je poznati obred u hrišćanstvu. Ako želimo da otkrijemo šta je biblijska istina o predmetu krštenja, treba da iznađemo sve što je Matej rekao o tome, sve što je Marko rekao o tome, sve od Luke, Petra i Jovana — u stvari, šta su svi pisci Biblije kazali i učili o tom svetom obredu.
Šta time dobijamo? Nije potrebno da pogađamo značenje nekog nejasnog teksta. Kao rezultat istraživanja, dobili smo potpunu biblijsku istinu o krštenju.
Jovan nam govori o njegovoj važnosti. Matej nam daje ključ k a k o treba čovek da se krsti. Marko nam kazuje kada, a Pavle otkriva njegovo dublje značenje sve dok ne sagledamo svaku stranu tog pitanja.
Vidite li kako je sigurno i nepokolebljivo vodstvo Svetog pisma ako idemo po planu koji nam ono daje! Vidite li šta se događa? Vidite li kako Biblija rešava naš problem!
Prema planu Biblije, treba da nađemo stih o predmetu koji nas interesuje u jednoj knjizi, onda u drugoj knjizi, na jednom mestu, na drugom mestu i onda uporedimo te stihove. Kad svi razgledamo tako izložen predmet, moramo doći do istog zaključka, jer svi vidimo isti predmet.
Vidimo Božju istinu onako kako je otkrivena u njegovoj Reči od pravila do pravila i od teksta do teksta.
Bog ne krije svoju istinu od nas. Istina nije nešto što On drži sakriveno od svakog. On želi da je imamo. Kad upoređujemo tekst sa tekstom, pismo sa pismom, istina se otkriva u svim svojim dimenzijama. Vi čujete Božji glas koji vam govori. On se obraća vama lično i pokazuje vam pravac kojim treba da idete. Vi ćete tada otkriti za sebe mir koji vam samo njegova Reč može dati.
Vi ćete videti da se istina kreće, i to napred! Istina nikad ne stoji u mestu. Bog kaže: „A put je pravednički kao svetlo videlo, koje sve većma svetli dok ne bude pravi dan.“ Priče Solomunove 4,8.
Jeste li možda čuli za dečaka koji je išao sa ocem po mraku držeći svoju ruku u očevoj? Čovek je nosio svetiljku. Crna tišina svuda okolo uplašila je malog dečaka, i on je kazao: „Tata, ja se plašim. Svetlost je tako kratka.“
„Da, sine“, odgovorio je otac, „ali ako mi budemo stalno išli u svetlosti koju imamo pred sobom, ona će nam svetliti sve do kraja puta.“
Da, dragi čitaoci, put hrišćanina je kao svitanje zore. Svetlost postaje sve jača dok idemo u njoj. To nas, naravno, podseća na dobro poznate reči apostola Jovana: „Ako li u videlu hodimo, kao što je On sam u videlu, imamo zajednicu jedan s drugim, i krv Isusa Hrista, Sina njegova, očišćava nas od svakoga greha.“ 1. Jovanova 1,7.
To su značajne reči. Ako idemo, ako se krećemo, ako napredujemo u svetlosti, ako je prihvatamo i slušamo, imamo zajednicu sa svojim bližnjima i oproštaj nebeskog Oca. Kakvo preimućstvo! Istina prosvetljuje! Istina leči! Istina, spasonosna istina, menja ljude!